DRAŽEN ZETIĆ- HRVASTSKI PJESNIK

pet, 11/02/2011 - 08:53
Esej o impresijama koje je doživio prigodom posjete Boki 2010.god. U zaljevu hrvatskih svetaca „Bokeljski je pomorac davno shvatio, da je zemlja bez tradicije zemlja bez vrijednosti, a narod bez tradicije narod bez budućnosti.“Povijest je svako čeljade, koje dolazi na svjetlo ovoga svijeta. Povijest je svaki uklesani spomenik, kruti dlanovi izmučenih ribara, izbrazdana lica od morskih vjetrova moreplovaca, žalosne suze majki pri ispraćajima ljubljenih sinova, impresivni lapidariji crkava, ornamenti ranosrednjovjekovnih nadgrobnih spomenika, porculanske vaze s dalekih prekooceanskih plovidbi, srebrne zavjetne kubure, zahrđali pomorski sekstanti, bokeljski ples slavne mornarice.... Zmajevićevi zvonici velebne prčanjske crkve, Gospa od Škrpjela na svojim hridinama, slavni Perast (kao povijesni Anđeo čuvar sa svojim verigama), preteče peraških zajmova u svojim bratovštinama, kotorske galije, zdanja renesansnih zvonika kotorske katedrale sv. Tripuna... zaboravljeni kameni putokazi pomorskih bratovština. Sve to čini povijest hrvatskoga nacionalnoga korpusa Boke kotorske. Ne samo puku historiografiju. Neke faksimile. Ne. Povijest je uvijek kudikamo dalekosežnija zbilja. Nešto što neminovno, u svojim temeljnim zasadama, imade i vis vitalis. Ta tanahna nit samozatajne životne sile, zavazda biva zaodjevena u ruho nenadmašne ljepote osnaženih bokeljskih duša… nanovo zazrcaljenih modrih bokeljskih očiju Marina, Gracije, Ozane… Lepolda… Tripuna… U zaljevu hrvatskih svetaca još i dan – danas hrvatski sveci govore… Njihov narod ponosno (unatoč nemilosrdnome zubu vremena) opstaje. Čio, dostojanstven… čvršći nego ikada polaganim korakom stupa ka novim bespućima svoje nadasve bogate tisućljetne povijesti… Dražen Zetić, Lastva – Zagreb, siječanj 2011. godine