REAGIRANJE IZ HGI-a NA NAJNOVIJI HRVTASKI GLASNIK BR.67/68

pet, 11/02/2011 - 09:01
  I ponovo, po tko zna koji put, sa predomišljajem, neistinito pisanje Hrvatskog glasnika. I ponovo protiv HGI-a,   protiv HNV-a, protiv Fonda, protiv hrvatske zajednice u Crnoj Gori itd... Najtužnija je činjenica da je i nakon održanog sastanka Hrvatskog nacionalnog vijeća (28.12.2010.), gdje je prisustvovao i predsjednik Hrvatskog građanskog društva, prim.dr Ivan Ilić, kada  je predsjednik UO Fonda i zastupnica u Parlamentu CG (ispred HGI-a) razjasnili sve dileme koje su dolazile iz HGD-a,  nisu uspjeli spriječiti pisanje bezbroj neistina najnovijeg broja Hrvatskog glasnika koji je neistinama pojačavao svoje argumente protiv ovog dijela organizirane hrvatske zajednice.     Ponovo, po tko zna  koji put, čelnici Hrvatskog građanskog društva žele da potvrde i objelodane činjenicu da razlike nisu trenutne niti vještačke već suštinske i zbog toga nepremostive sa ovim rukovodstvom HGD-a.    Nevjerojatan je stav dr Ilića da nezna da je Hrvatska krovna zajednica-Dux Croatorum jedna organizacija (Statut je pisao odvjetnik HGD-a) pa da i nakon razjašnjenja zlonamjerno dozvoljava svojoj Urednici da ovu NVO prikazuje kao dvije, kako bi neistinama kod čitatelja proizveo animozitet. Veoma je čudna i izjava dr Ilića na sjednici HNV da novinar (Urednica) Glasnika ne treba da čuje i drugu stranu već da onaj koji je prozvan može to preko Glasnika demantirati. Mi smo svjedoci da Glasnik objavljuje samo demantije koji su odobreni od Predsjednika, a svakako ne one koji nas pripadaju po Zakonu.  Na ovaj korak smo prisiljeni nakon petogodišnjih pokušaja da uspostavimo dijalog sa HGD-om. Sa druge strane dolaze insinuacije, a sve u službi diskreditacije HGI-a zarad nekih drugih političkih opcija, što je neprihvatljivo kako za HGI tako i za HNV.   Da bi potkrijepili ovu činjenicu dovoljno je pročitati uvodnik u najnovijem Hrvatskom glasniku br.67/68. Još jednom Urednica lamentira nad sudbinom HGD-a. A što reći na intervju koji je za ovaj broj Glasnika uradila Glavna urednica? Na pet stranica intervjua pod nazivom ,,Zavjeti iz Boke zadivili Veneciju“ niti jednom riječju nije spomenuto hrvatsko ime. Blago Kotorske biskupije je i blago koje baštine  Hrvati, jer 99% katolika kotorske biskupije su Hrvati. Glavna urednica se nije mogla dosjetiti da je izložba u Veneciji prestavljala blago Hrvata iz Crne Gore. Urednica se nije mogla dosjetiti da u Boki kotorskoj žive Hrvati koji su autohtona nacionalna manjina, ali nisu etnička dijaspora. Hrvati su u Boki stvorili blistavu kulturnu baštinu. Danas se kaže da u Boki ima više hrvatskih crkava nego samih Hrvata. Dajemo Glavnoj urednici i Uredništvu Hrvatskog glasnika na razmišljanje temu izložbe manastira Krke i Gomirje (Republika Hrvatska), a predstavljenog kao hrvatska kulturna baština bez pomena srpskog imena. Kakvo bi reagiranje proizvela takva izložba?     Koliko je bilo potrebno uložiti truda da se napiše pet stranica teksta o blagu Kotorske biskupije, a da se ne pomene hrvatsko ime. Kome je potrebno ovakvo negiranje samog sebe i zarad kojih ciljeva. Zar hrvatski časopis koji je Vaš i Njihov, a dok god nosi hrvatsko ime smije ovako pisati negirajući sam sebe. Zbog kojih i čijih interesa?   Takođe, vrlo vješto se pokušava obratiti pozornost javnosti kako HGI i HNV ima nešto protiv nacionalne pripadnosti Glavne urednice. Naravno, ovakva zamjena teza prepoznata je kako u HGI-u tako i na svim relevantnim adresama u CG. Istina je zapravo sasvim drugačija, a tko želi da je čuje ona glasi ovako: Na konkurs za Glavnog urednika javili su se i Hrvati, ali Veliki meštar je već unapred odredio da to bude Crnogorka, znajući da će sa ove strane biti primjedbi zbog kukavičjeg jaja u Glasniku i da će biti prozvana Urednica. Najlakše je (kao u vrijeme komunizma gdje su neki stekli sva svoja znanja) optužiti one koji se žale, da su nacionalisti, odnosno da su protiv nacionalne pripadnosti Urednice. Na svu sreću HGI je dokazala što misli o Crnoj Gori kada joj je bilo najpotrebnije, tako da nema potrebe za svakodnevnim dokazivanjem, a naročito ne onima iz HGD-a.   Da je Glavna urednica i Hrvatica sigurni smo da bi pisanje Glasnika bilo potpuno isto, jer rukovodstvo HGD-a pripada jednoj drugoj političkoj opciji, tako da pokušaj zamjene teze o Urednici ostaje samo bezuspješan i pročitan pokušaj koji nas još više učvršćuje u stavu da ne krivimo Urednicu, već je sasvim jasno da ona piše ono što Predsjedništvo HGD-a naredi ili odobri.  Očekivali smo da će u ovom broju Hrvatskog glasnika biti barem dotaknuta tema o predstojećem popisu stanovništva koji će se održati od 01.-15-og. travnja ove godine. Nadali smo se da će Hrvatski glasnik pozvati Hrvate da se na ovom popisu po nacionalnosti izjasne kao Hrvati i da govore hrvatskim jezikom da bi potvrdili svoj hrvatski identitet u Crnoj Gori kao autohtonog naroda.    Kako Hrvatski glasnik izlazi kao dvomjesečnik  „bojimo se“ da će slijedeći broj Glasnika izaći iz tiska nakon popisa stanovništva, kada ova tema ne bude više aktualna.   Kada predsjednik HGD-a priča o svojim prijemima na najvišem nivou onda moramo napraviti razliku između političke stranke i jedne NVO. Kada dužnosnici HGI-a odlaze kod dužnosnika u Hrvatsku ili Crnu Goru, tada se razgovara o problemima cijele hrvatske zajednice (Izborni zakon, popis, Ustavna riješenja, itd...), za razliku od predsjednika HGD-a koji u tim razgovorima već deset godina, a u većem broju tih razgovora su učestvovali i dužnosnici HGI-a, traži isključivo financijsku potporu za jednu NVO.   Svakako je puno lakše dati financijsku potporu i tako kohezijonom silom novca, onima kojima je to na prvom mjestu, vezati ih čvorom koji je toliko fleksibilan da čak i pojedine predsjednike braniteljskih udruga iz RH. dovuče do Podgorice.   Da je ovo istina citiramo Igora Žuvelu: Ministar Dinoša ne benda ove iz HGD-a i on je ovom prigodom došao do Premijera CG kako bi financijski pomogo HGD-u da bi Hrvati u  CG. živjeli bolje. (sic)   Hvala gospodine Žuvela što će novci dati HGD-u pomoći da Hrvati u CG žive bolje, a naročito hvala onima koji su ga pozvali da dođe zbog malih finacijskih prinadležnosti. I na kraju, za ovaj put, sva intelektualna lamentiranja nad svojom zlom sudbinom i zlom namjerom iz HGI i HNV padaju na teret, i vraćaju se upravo onima koji su neistinama htijeli da oblate dio svog nacionalnog korpusa, a herostratska slava se upravo vrati na primjereni način onima koji su je na takav način stekli.  Uvodnik Urednice i tekst „Zavjeti iz Boke zadivili Veneciju“ možete pročitati u galeriji „Izvodi iz štampe“ - Hrvatski glasnik o HGI-u.