BISKUP JANJIĆ NA PREDSTAVLJANJU KNJIGE U ZAGREBU

ned, 12/02/2012 - 12:27
Prošlog tjedna je u Institutu društvenih znanosti „Ivo Pilar“, u Zagrebu održano je predstavljanje knjige "Spomenica 600. obljetnice crkve Male Gospe u Gornjoj Lastvi (1410. – 2010.)". Knjigu su predstaviti mons. Ilija Janjić, kotorski biskup, dr. sc. Sanja Vulić, prof. Đuro Vidmarović,  novinar Radio Duxa Adrijan Vuksanović i dr. sc. Vinicije B. Lupis. Ravnatelj Instituta Vlado Šakić pozdravljajući monsinjora Janjića i sve nazočne, napomenuo je: „Institut je sada trajno u svome znanstvenom djelovanju u Boki kotorskoj te je to dio obveza i strateških usmjerenja našeg područnog centra – Dubrovnik pod vodstvom vrlo agilnog Vinicija B. Lupisa. Ovo nije prvi uradak iz tog konteksta a sigurno neće biti niti posljednji“. Preuzvišeni Ilija Janjić je u svome izlaganju istakao: „Ova obljetnica nije niti najveća niti najznačajnija u našoj maloj, ali drevnoj Biskupiji. Podsjećam nazočne ljubljene zagrebačke Hrvate na činjenicu da se Kotorska biskupija proteže od granice s Dubrovačkom biskupijom, pa do grada Bara, kao sjedišta Barske nadbiskupije, te da govoreći o bokeljskim Hrvatima ne mislim samo na one koji žive u Zaljevu hrvatskih svetaca, već i na Hrvate koji žive u Budvi i Baru, odnosno okolnim mjestima. Nedavno smo proslavili sv. Tripuna zaštitnika Biskupije koji povezuje hrvatski narod s prvim stoljećima njihovoga života u sadašnjoj postojbini, pod čijom je zaštitom ovaj narod prihvatio civilizacijske i kulturne stečevine judeo - kršćanske uljudbe, davši joj svoj senzibilitet, svoju kreativnost, stvaralačku inteligenciju, radinost i ljubav. Od svetaca ću ovdje samo spomenuti velikoga sveca Bogdana Leopolda Mandića rodom iz Herceg Novoga, gdje sam bio devet godina župnik, jer on je svjetska veličina zbog svoga ekumenskoga zalaganja“. Na koncu nadahnute pobudnice mons. Janjić je pozvao prisutne da budu potpora onima koji ondje i žive te da ovo događanje bude znak naše povezanost i zajedništva. Sanja Vulić je obradila govor Hrvata Gornje Lastve te je uspjela detektirati, u rudimentima, najstarije slojeve očuvanog hrvatskog subdijalekta ovoga kraja. Jezična situacija ju je vrlo brzo podsjetila na situaciju koju je imala proučavajući govor janjevačkih Hrvata u Bugarskoj, po tome što više ne govore svojim govorom već se samo srednji i stariji naraštaju prisjećaju kako su govorili sa svojim djedovima i bakama. Ta činjenica je dala temelje za zanimljivu socio - lingvističku analizu kako u suvremeno vrijeme praktički dolazi do izumiranja govora. Ostala je vrlo iznenađena kada je uočila da koliko je autohtoni govor Gornje Lastve zapravo jedan vrlo arhaični hrvatski govor te se mogu povući usporedbe u onu duboku prošlost kada su arhaična čakavština i arhaična štokavština bile vrlo srodne. Đuro Vidmarović je izrazio veliko zadovoljstvo što može govoriti danas kada je ovdje nazočan kotorski Biskup koji je svojom nazočnošću uzveličao promociju knjige o jednoj naoko jednostavnoj seoskoj župi, koja je zapravo stara 600 godina. Došavši u Gornju Lastvu ostao je šokiran prekrasnom crkvom, kanonikom, grobljem, vodenicom, kućama, a ljudi nema – samo par staraca, sve zaraslo u bujnu vegetaciju, što otvara niz asocijacija i pitanja. On je prvi u Hrvatskoj uočio toponimiju, oronimiju i hidronimiju poluotoka Vrmca koje su upućivale na predkršćansku sakralnu situaciju hrvatskih doseljenika u prvim stoljećima u ove krajeve. Vidmarović je autor nekoliko priloga gdje govori o povijesti naselja Lastva i o „Hrvatskoj čitaonici Lastve“ kao mjestu vjerskog i nacionalnog okupljanja tadašnjih Lastovljana. Istraživanje je pokazalo, kazuje nadalje profesor Vidmarović da su u tome brdskom selu imali sve kao oni u Napulju, Marselju i bilo gdje u europskim gradovima toga vremena. Adrijan Vuksanović, novinar Dux radija i župljanin Donje Lastve, zahvalio je ocu Biskupu na providonosnom djelovanju i što je upravo uoči ove velike i značajne obljetnice postavio za upravitelja župe mladog svećenika don Dejana Turzu, te sada imaju i ovu knjigu. Zahvalio je autorima što su poštivajući znanstvene činjenice jasno rabili ime Hrvat, jer mnogi diletantski spominju supstitucije: Bokelj, Slaven, Južni Slaven. Vuksanović je izrazio radost se što knjiga počinje stihovima velikoga hrvatskoga pjesnika Viktora Vida o kome nije imao prilike učiti u redovitoj naobrazbi. Nadalje je Vuksanović istakako: „Knjiga nije samo sjećanje na slavnu prošlost, ona je poticaj i nadahnuće za budućnost“. Na koncu se je vrlom skupu obratio i urednik knjige dr. sc. Vinicije Lupis. Nakon što je zahvalio msgr. Iliji Janjiću na dolasku, te pomoći koju pruža područnom centru Dubrovnik Instituta „Ivo Pilar“ rekao je kako je ovo težačko selo u vrijeme Turske okupacije ostalo sačuvano zahvaljujući svećenicima glagoljašima. On je u Gornjoj Lastvi, odnosno u tamošnjoj crkvi Blažene Djevice Marije, proučivši njezin inventar, riznicu i arhivsku građu, došao do spoznaja i ocjena koje nadilaze okvire jedne male župske zajednice. Između ostaloga on je sjajnom komparativnom analizom oltarne pale dokazao njezino autorstvo Gaspara Dizijanija značajnog mletačkog slikara XVIII. stoljeća. Važno otkriće dr. Lupisa jest slika Nika Nardellia „Sveti Vlaho“, koja se nalazi u prezbiteriju crkve. Nardelli je bio kraljevski namjesnik u Dalmaciji, jedini na takvom položaju kao civil, odličan kao slikar amater a naročito zaslužan za hrvatsku kulturu i likovnu umjetnost s kraja XVIII. i početka XIX. stoljeća kao pokrovitelj i sponzor Celestina Medovića i Vlaha Bukovca. Dr. Lupis smjestio je datiranje ophodnog raspela u XVI. stoljeće, a spomenuo je i pronalazak bizantske kovanice iz XII. stoljeća kao i zavjetne medalje iskovane u spomene čuvenog podviga braće Ivanović. Na koncu je biskup Janjić iznio svoju želju o realizaciji projekta „Ciboriji u Dalmaciji“. On je podsjetio nazočne na prekrasan ciborij iz 1362. godine u katedrali Sv. Tripuna u Kotoru. Na taj način bi se putem ciborija još više istakla povezanost Hrvata u Boki kotorskoj u Crnoj Gori i Hrvata u zemlji matici. Također je potaknuta ideja sakralne monografije Bogdašića i Tivta, kao bitne sastavnice hrvatske kulturne baštine u Crnoj Gori.
Ostale fotografije